nešto ne štima
srijeda, 02.08.2006.
AJME MAJKO
|
Ispričavam se na duljem izbivanju. Svaki,ali baš svaki dan mi je bio isti.Na neki način. Izgledalo je ovako: (počet ću od večeri) -(ne)spremanje za van -izlazak oko 22 h -vraćanje oko 4 h -spavanje do oko 14 h -doručak,ručak i večera u jednom -(ne)spremanje -vrati se na drugu stavku U društvu nas ima oko 25.Većinom dečki. Ima nekoliko cura. Pankeri i pankerice.15-20 g. Ja se još tražim.Dobro,furam se ja na punk,ali još nisam "čistokrvna". Al sam na dobrom putu. Novosti...? 3 sam puta zabrijala s curom.Jedna iz društva,17 g. Krivac-alkohol.I njena jebeno mekana kosa. Spavala sam s jednim dugokosim komadom. Krivac-tako je jebeno zgodan.No alkohol. Nismo službeno skupa,samo što se svaku večer natežemo i nemožemo se odlijepiti jedno od drugog. Ušla ja u svijet seksa,haha.Bilo je i vrijeme:) Moja naj frendica(čistokrvna panerica) je također spavala s jednim(kratkokosim)komadom. Krivac-alkohol.Kajanje?Moš' mislit:) Ima toga,neću sad sve nabrajat... Volim ljeto. P.S."van" ne znači izlazak u najpopularniji disko u gradu. "van" znači odlazak na neko mračno mjesto,s litrama i litrama alkohola,sjedenje u krugu i isprobavanje svega onog što vidimo u filmovima koji loše utječu na mlade. |
- 18:22 - Komentari (21) - Isprintaj - #
petak, 14.07.2006.
the naslov
|
Imam jako preplanulu put. Imam uspomenu na njega.Njega.S mora. Imam još svijetliju kosu nego prije. Imam potpuno glatke noge. Imam bezbroj malih planova i jedan veliki plan. Mali će se planovi ostvarivati samo od sebe,a za veliki ću se pobrinuti ja. Imam puno zgužvane i znojne odjeće u putnoj torbi. Imam jedan ugriz od komarca na donjem dijelu leđa. Imam ravno 50 kg. Hvala. |
- 19:19 - Komentari (19) - Isprintaj - #
utorak, 04.07.2006.
naslov
|
«Kada sam imala negde oko osam godina sjećam se da mi je mama običavala skoro svakog dana govoriti da moram manje jesti jer ću inače postati debela, a onda ću čitavog života biti na dijetama i mučiti se sa svojim tijelom kao što se ona muči. Ja sam u to vrijeme bila bezbrižno dijete obuzeto igrom i sasvim zadovoljno sobom. Zato nisam previše obraćala pažnju na njezine primjedbe iako sam počela shvaćati da ona zbog nečeg nije zadovoljna sobom a niti sa mnom. « Imaš krupne kosti i debele zglobove, baš šteta, nikad nećes izgledati graciozno « znala je onako usput reći i to obično upravo onda kada sam sa uživanjem žvakala omiljeni kolač koji mi je upravo ona ispekla. Ako bih tada užasnuta njenim riječima prestala jesti i bacila do pola pojedeni kolač, ona bi se za tren pretvorila u posve drugu osobu i počela mi predbacivati kako uništavam dobru i skupu hranu koju je ona uz žrtvovanje svog slobodnog vremena sa ljubavlju napravila za mene i ostale u kući.Na taj način mi je vrlo uspješno usađivala osjećaj krivnje za nešto što tada nisam razumjevala. Bila sam totalno zbunjena tim proturječnim porukama koje je neprestano sipala i polako se u mene počeo uvlačiti strah od sve hrane i strah da sve radim pogrešno. «Da li će me mama i tata voljeti ako budem debela, vidi stvarno noge su mi debele kao što mama kaže, nešto će se grozno dogoditi jer sam danas opet pojela tri kolača, dobro da me nije vidjela, nitko me ovako ružnu i debelu neće voljeti ...». Rijeka sličnih tegobnih i očajnih misli počela se izlivati u moje dane i moj do tada sretni dječji život. Polako se u mene uvlačio osjećaj da nisam dovoljno dobra niti dovoljno lijepa ni za koga, da su sve moje prijateljice ljepše i bolje od mene i da moram nešto hitno poduzeti da opet postanem vrijedna ljubavi svojih roditelja. Tako se u mojoj glavi rodila čvrsta rješenost da hitno moram smršaviti i tako utješiti svoju mamu lijepom, vitkom i gracioznom kćerkom. Nisam mogla podnijeti pomisao da sam je u bilo čemu razočarala i željela sam joj pokloniti sebe vitkiju i ljepšu od svih drugih djevojčica, da bi me opet voljela i ponosila se mnome. Počela sam živjeti na par jabuka i jogurtu, pa zatim samo na jednoj jabuci dnevno, uspješno sam manipulirala navodno već pojedenim obrocima i pakao bolesne mršavosti i Anoreksije otvorio mi je širom svoja crna vrata...» ISPOVIJEST JEDNE ANOREKSIČARKE (ne radi se o meni,da nebi bilo zabune) |
- 20:45 - Komentari (15) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 03.07.2006.
naslov
|
Ako na plaži vidite curu prosječne visine(čitaj:niska), užasno preplanule puti, duge čupave plave kose, u dvodijelnom badiću, potpuno glatkih nogu, tamno nalakiranih noktiju, s abnormalno velikim sunčanim naočalama, pogledajte bolje. Promatrajte. Ulazi li u vodu ko stara švabica proklinjajući svaku kapljicu,hladnu vodu i oštro kamenje ili ulazi elegantno-frajerski,zaronivši poput sirene? Ako je točna prva opcija,ne prilazite.To sam ja. Izlazi li iz vode poput kraljice,dostojanstveno,polako,zamahivajući pritom glavom kao u filmovima ili izlazi zdepasto,stane na oštar kamenčić i padne u plićak? Ako je druga opcija točna,ne prilazite.To sam ja. Jede li na plaži sočno voće dok joj se sok cijedi niz dekolte ili ždere integralne kekse i namrvi po cijelom ručniku? Pogađate.Ne prilazite.To sam ja. ... Naravno,šalim se. |
- 12:46 - Komentari (7) - Isprintaj - #
subota, 01.07.2006.
naslov
|
Vaga: Ponedjeljak ujutro=55 kg Subota ujutro=53 kg Subota nakon prijepodnevne žderačine=53,5 kg Veza: Prekinuli smo.Ja sam prekinula. Ubrzo idem na more.Više od mjesec dana.Pa bi ovako ili onako bilo gotovo. Bar na malo više od mjesec dana. Raspoloženje: Yeah. Imam pitanje. Gdi se u Zagrebu može naći dobar badić za male novce? Svake godine potrošim hrpu love na badić koji mi je druge godine ružan ko vrag. Ove sam godine odlučila biti pametnija.Malo za badić,puno za druge stvari.Hehe.Kako sam lukava. Boli me trbuh.Jako. Čekam damu.Nema je.Uvijek kasni. Kad mi treba onda je nema. A kad mi ne treba onda je uvijek tu. Gadura. Danas jedem,sutra jedem. Ponedjeljak ne jedem,utorak jedem ali skoro pa ne jedem,srijedu ne jedem. Danas sam jela,ispričavam se,žderala,ali nisam bljuvala. 3 put hura za mene. Ima ko kakva iskustva s toplessom? I odgovorite mi za badić. |
- 15:02 - Komentari (14) - Isprintaj - #
petak, 30.06.2006.
naslov
|
Ponedjeljak-nema hrane Utorak-nema hrane Srijeda-nema hrane Četvrtak-skoro pa nema hrane Petak-dosad bilo hrane,poslije neće On i ja samo dobro.Super.Svađamo se i mirimo,konstantno. To je dokaz da je sve kako treba. Nemam inspiracije za pisanje. Ništa mi ne pada na pamet. Jedva čekam zimu. |
- 12:31 - Komentari (13) - Isprintaj - #
srijeda, 28.06.2006.
naslov
|
Prolazi treći dan bez hrane. Praznina u želucu. Yeah. Danas sam saznala nešto.I sad sam sretna.Sretnija. Saznala sam da imam prave prijatelje. Znala sam to i prije,ali sad su dokazi izašli na svijetlo dana. Zamislite: Cijeli ste dan na nogama,umorni ste ko konji i samo vam je na pameti kako što prije doći kući,leći u krevet i spavati... I dođete kući,istuširate se,operete zube,obućete laganu pidžamu,legnete u krevet...plahta je tako hladna...ugasite svijetlo,pokrijete se do pasa,zatvorite oči... i čujete komarca kako zuji. Uzevši u obzir sve činjenice i sva iskustva,zaključila sam da je komarac sotona. Da je meni nebom letjeti,ulala,ulala,nebom letjeti. Da ste pčela,koga biste prvog uboli? Ja nemam savjest. |
- 17:07 - Komentari (5) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 26.06.2006.
moja mama je danas dobre volje
|
Uspješno. Još jedan dan. Još jedan dan bez alkohola. Još jedan dan bez trave. Još jedan dan bez hrane. Prvi u nizu od 7 dana bez hrane. Pobjeđujem. Smijala sam se.Jako.Dugo.Iz srca. Suze su se sljevale niz moje lice. Smijeh. Iskreno.Sretno.Sretna sam. Mrzim rutinu.Sutra ću učiniti nešto da se prekine.Dosada je najveće zlo. Uobičajenost.Nema šanse!!! Ako želite da patim,ako me želite mučiti,nemojte raditi ništa.To će me dokrajčiti. Danas sam se istuširala 5 puta.Čistoća je pola zdravlja. Sjećam se naše prve svađe.Povod-ljubomora.Njegova. Javnost,,scena,vikanje,psovke,epiteti."KUJO". Šamar. Ja njega. Tišina. "DA JE U PITANJU BILO KOJA DRUGA,RAZBIO BI JE ZBOG OVOG." Kraj. Ako želite smršaviti,a ne biti gladni,jedite lubenicu.Samo lubenicu. Nisi gladan,nisi žedan. Pišaš svakih pet minuta. Prokleti komarci!!!!!!!! |
- 21:02 - Komentari (11) - Isprintaj - #
nedjelja, 25.06.2006.
volim sunce
|
Sunčala sam se.Doma na balkonu. Kako je lijepo vani. Rekao mi je da sam slatka.I to je bilo to.Zbog njega bih...sve. Sve bih zbog njega. Stariji je 4 godine od mene. Visok je.Trenira nogomet.Obožavam ga.Nenormalno. Smiruje me.I uzbuđuje.On shvaća.On zna. Upoznala sam ga jednu večer. Sjećam se svega.(dobro,nije ni bilo baš davno:) Imala sam crne hlače trapez kroja.Tanke.Niskog struka. Tamno,tamno rozu(da,rozu) majicu na vezanje oko vrata. Bijele tenisice.One s ravnom đonom.I s crnim žnirancima. Kosu sam raspustila. Kako je zgodan.Nije propalica.On me zna. Došao je do mene i rekao:"Slatka si." Ajme majko. Da je rekao da sam najružnija u kafiću,nebi mi bilo važno. Ne govorim mu puno o sebi. On jednostavno zna. Volim sve na njemu.Sve što radi.Sve što misli. Volim kad me gleda.Kad me primi oko struka. Kad je ljut.Kad poludi. Naravno,nisam mu to rekla. Ali on zna. Ja ne znam.Ni ne želim znati.Nije me briga.Nije mi važno. Nisam normalna.Zbog njega se mijenjam.Zbog njega bih sve. Sunčam se već tjedan dana. Doma na balkonu.Pocrnila sam. Prilično.I kosa mi je posvijetlila. Zna da sam uzela ex.Nije pitao,rekla sam mu. Rekao mi je neka je to bio prvi i zadnji put. Neda mi.Slatko,jelda? Nisam mu rekla za bljuvanje.Ali ni ne treba znati(možda i zna).I onako već prestajem.Zapravo,već dugo nisam. Otkako sam s njim,nisam se nijednom napila.(to bi bilo oko tri tjedna). Nije da me kontrolira.Nije da mi brani.Ima nešto u njemu. Nije savršen.Ima dvije velike mane. Prva je ljubomora. Druga sam ja. |
- 19:01 - Komentari (10) - Isprintaj - #
subota, 24.06.2006.
MOJ PRVI POST
|
Moj prvi blog. I moj prvi post. Moj prvi post na mom prvom blogu. Kak se uopće započinju pist prvi postovi? "Bok,ja sam...imam...živim...volim..." Ili kak? Pa ovo uopće nije loše. JA SAM,IMAM,ŽIVIM VOLIM. Aha,kod nekih bi to i prošlo,kod mene ne.Nikad.Dok se ne udam. Žensko sam.Imam 15 godina.Imam plavu kosu.Dugu.Dovoljno? Nisam mamina kćer niti tatina princeza.Makar sam jedinica.Moji starci uglavnom nemaju pojma šta ja radim.Kad bi samo znali... Da ne duljim...Pa nije mi loš ovaj prvi post. Uglavnom,ovim blogom svečano započinjem svoje promjene.Svih vrsta i oblika. Moj život se može svesti na 3 pojma. SEX,DRUGS & ROCK 'N' ROLL. A tek mi je 15. |
- 19:21 - Komentari (10) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
sad i ja imam blog,to!
PROMJENE NISU LOŠE. Mrzim rozu boju. MOJ MAIL: arahnofobija@net.hr
EEEOOOO,eeeeeeoooooo
Pušila sam cigarete.Od 13-e do 14-e godine. Nije mi to bio neki gušt.Svi su pušili,pa zašt nebi i ja? Tak da mi se nije bilo teško odviknut. Moja astma mi je zahvalna,vjerojatno. Onda sam se prebacila na travu. Prvo malo.Onda češće.Onda svaku večer. Nisu me skužili.Nedam se ja.Sad sam opet smanjila. Ne raste trava meni doma u kupaoni. Ex sam uzela jednom.Prije dva mjeseca.Onda mi je još bilo 14. Nije bilo loše.Lijepo je ne znati šta se oko tebe događa. Mislim da neću više.Nije mi baš.A bogme mi ni to ne raste u kupaoni. Bljujem od 12-te.Ne sve kaj pojedem.Prije je bilo sve kaj pojedem. Bilo mi je zabavno u početku,jela sam ko krava a ništ mi se nije primalo.Al malo je to zamorno.Skužila sam da ne mogu izbljuvat onolko kolko mogu pojest.Tužna istina.Zato sam smanjila.Sad bljujem samo za blagdane.I kad su neke proslave i slično. Ko jako mala klinka sam bila debela."Slatko bucmasta"-kako bi gospođe rekle.Sad više nisam debela.No naravno,nisam to skinula na zdrav i normalan način.Par puta po 2 tjedna bez hrane i eto ti linije. Još kad dodaš wc-školjku... Odlična sam učenica.Imam sve petice.Stalno. Dobro,tek sam završila 8.razred. Isplati se biti uzoran učenik.Nikad ne posumnjaju. Starci su mi pravi ugledni građani.Love imamo.Ponekad mi se čini da lova raste njima u kupaoni.Ne rade oni baš tak puno. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||